Tignes, Decembar 2008

Autor: Dario

Dio BL ekipe je želio da proba nešto novo ove godine ( princip hljeba preko pogače) i, koliko vidim iz Oggijevog i Nemanjinog opisa, prošla slično, možda i lošije nego vi u LM.
Objektivno, skijalište je extra dobro, ali vrijeme i loše uređene staze od nedelje do srijede su u meni i ostalima koji su bili prošle godine u 3D razvile priličnu frustaciju pa smo primjećivali samo loše strane.
Ukratko:
Nedelja – radi jedan 6sjed do podne, poslije pale i drugi (Palafour), staze potpuno nesređene, magla, sitan snijeg pada čitav dan, skijamo se do pola 5 i lagano proklinjemo sudbinu, veza za Val d’Isere nije radila do srijede

Ponedeljak – napadalo bar 60 cm preko noći, i dalje pada, ustajemo i sjedamo na bus do centra da vidimo šta dalje, u Le Lac-u i Le Lavachet-u (gdje smo mi spavali) ne radi ništa, radi jedna žica u Val Claret-u, povratak u apartman po skije, vožnja busom i skijanje po magli na razrovanaj stazi na kojoj je neopisiva gužva. Oko 2 sata se razbistrilo, sunce sija kao na razglednici a Francuzi ne pale liftove. U pola tri gužva na liftu me tjera da prekinem, neki su ostali i dočekali paljenje drugog lifta u Val Claret-u. Dan za plakanje.

Utorak – skijanje od 9:00 do 16:45 po snijegu, kiši i magli, sretni što liftovi rade

Srijeda – otvaraju vezu za VD ali samo do La Daille, tamo su uslovi isti, staze neutabane i mekane, magla i snijeg

Četvrtak – skijanje kakvom smo se nadali, sunce sija većinu dana, sredili su staze i izdržale su do kraja, kako u Tignesu tako i prema VD ali do tamo se može samo gondolom nizbrdo. Pošto je bilo sunčano nije nam padalo na pamet da dangubimo u gondoli pa se vraćamo u Val Claret da bi se popeli na Grande Mote, 3456 metara visoku kotu. Pogled je fantastičan a staza odlična.

U petak, uprkos prognozi, opet magla i loša vidljivost ali su bar staze popeglane i skijanje je bilo O.K.

Rezime – ostaje žal za stazama koje su bile u planu a ostale su neovjerene ( Face, Sache, Silene, Campanules, Epaule de Charvet, Rhône-Alpes, Piste ’G’, Piste ‘S’..) ali mislim da se neću vraćati tamo, rizik da su zatvorene je priličan.

Oggy, parking je besplatan samo u Les Boisses-u ali bus konekcija ne odgovara redu vožnje koji se nađe na internetu. Uz to, subotom veza ne postoji uopšte, pogodi zašto.
Mi smo bili sa 5 auta, platili smo jedan parking za auto koje nam je bilo shuttle do Les Boissesa u subotu i petak, parking u petak veče (od 22 do 05 h) smo platili 6 Eura. Ako ste sa jednim autom mislim da je jedina sigurna opcija da istresete 69 Eura, sve ostalo je rizično.
Što se tiče rute do tamo, ne vidim ni jedan razlog da ne ideš preko Frejus-a, kilometraža ista, putarina ista, tunelarina ista a preko Frejus-a si već vozio. Mi smo ovaj put eskivirali nepotrebni trošak od 8.8 Eura između Frejus-a i Albertville-a tako što smo nakon tunela sišli sa autoputa i pratili zelene putokaze za Albertville. Put odličan, 90 -110 km/h bez problema, na 60 km puta dođe skoro na isto.
Možeš izbjegavati i Slo vinjetu ali mi nismo, trebaće za Ober i Nassfeld.

Okupljanje – Kragujevac – Decembar 2008

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Kopaonik – Decembar 2008

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

3 Doline – Decembar 2008

Autor: Oggy

Dakle opsirni raport.

U subotu stigli, bez nekih peripetija, smjestili se, smjestaj OK, alles gut, ali vjetar pocinje jako da duva i ne obecava nista dobro. U nedelju pravi orkan. Svi zeljni skijanja, a radi samo jedna zica, spori cetvorosjed na koji se sjatio citav Les Menuires, guzva, haos. Brzi sestosjed odmah pored stoji… Nakon nekih sat vremena staje i cetvorosjed. Posto nam je smjestaj bio malo “na brdu”, sjedamo na bus i krecemo kuci. Srecom, sjeli smo na bus u pogresnom smjeru  i usput smo skontali da radi neki stari dvosjed. Staza dvosjeda vise lici na put nego na stazu, sem u posljednjih 200-njak metara, ali sta da se radi… U nedelju navece vjetar se malo smiruje i pada 10-ak cm novog snijega.

U ponedeljak se otvaraju dve gondole i sestosjed, vec moze da se skija, ali samo po LM. I dalje je guzva, staze su dosta mekane i brzo se razvaljuju, a ono malo cjelca kraj piste se razbucalo u roku od sat ili dva. Cini se da vjetra nema, ali uokolo sve grmi; GSS dejstvuju po lavinama minsko-ekplozivnim sredstvima. U utorak vrijeme super, pomalja se sunce, vjetra ima samo malo po vrhu. Iz nekog razloga, vecina zica koja izlazi na vrh i dalje ne radi, ali konacno mozemo pobjeci u Meribel. Skijanje pocinje da lici na proslu godinu; nailazimo na snow park, malo skakucemo i zezamo se, i peglamo po stazama bez daha, sve siroko, upeglano, nema guzve, fantazija.

I taman kad smo se ponadali da ce vrijeme konacno da se okrene skroz na nasu stranu, u srijedu magla i snijeg. Vjetar po vrhovima duva grozomorno, ali srecom zice rade. Prelazimo u Val Thorens. Staze razbucane i nesredjene, ali hvatamo pomalo off-piste. Popodne neki koje necemo imenovati odlaze da popiju caj, prilegnu, podignu cek od penzije i sl, ja se nalazim sa Patkom Jr. (alias Pace) i Bi_kulom i hvatamo super off-piste rutu izmedju dve staze sa Cime de Caron. I da, Nomad je genijalna skija. Potpuno zaledjena Folgarida Nera u Madonni di Campiglio? No problemo za ovu skiju, dobro je naostri i drzi kao pitbul. Metar cjelca? I jope no problemo, pluta kao brod. Pokusavamo da predjemo ka Orelle preko funitela Grand Fond ali nas vjetar na vrhu odgovara od ideje. Nazalost, pri povratku u nasu dolinu nailazimo na jedan vertikalni pad od nekih 20-ak metara, skacemo preko i pri doskoku Pace povredjuje koljeno u sudaru sa stijenom. Dobro, nije bilo bas tako, udario je u banderu na redu na zici Uglavnom, ako cete da zovete GSS da vas dopelja u sankama u Val Thorens, bolje vam je da imate osiguranje il se mozete trenutno oprostiti od 400E  Mi se vracamo u nasu dolinu, i na zadnjoj zici na Masse pokusavamo da uhvatimo off izmedju dvije staze. Losa ideja – puno je kamenja, i nakon 20-ak metara odustajemo. Ispostavlja se da je spustiti se 20m po cjelcu i strmini puno lakse neko se popeti istim putem. Nakon 10-ak minuta uspijevamo, potpuno mrtvi, i jurimo da uhvatimo posljednju zicu za nase brdo. Usput preticemo dvojac koji zatvara stazu i hvatamo zicu dok ciko preklapa klupe.

U cetvrtak ponovo magla. Idemo u Courchevel, tamo je nize. Nema magle, staze super, guzve samo malo na nekim dijelovima staza, a inace smo gotovo sami. Spustamo se u La Taniu, staza ide kroz sumu, ekipa pici kao luda. I da, RX8 je takodje genijalna skija. Roditeljska ekipa se vraca u LM po klince, Luksemburzani se vracaju u apartman pa pale za Luksemburg, Patak i ja ih pratimo. Vrhovi su okupani suncem, i kontamo da bi na strani ka Orelle moglo takodje da bude sunca. I zaista, penjemo se 3200m, na Cime de Caron, a gore na sve strane samo maglustina, vire samo Mont Blanc i kompanija “3000+” – a ka Orelle sunce. Nakacio bih sliku al ne znam kako se to ovde radi Al sipak – staza Combe Rosael koja vodi ka Orelle je zatvorena. Medjutim, na sredini staze se vide tragovi da je neko prosao, i pokusavamo da skontamo kuda su dosli. Par stotina metara dalje, nailazimo na tragove i skrecemo za njima sa staze. Sunce, cjelac, veseli, Patak puca fotke, sve kao s reklame. Medjutim poslije par stotina metara postaje jasno da tragovi ne vode onuda kuda smo namjerili, i da Combe Rosael ostaje iza brda. Postaje nam malo frka jer postoji mogucnost da staza vozi skroz u Orelle, koji je putem udaljen stotinjak km od naseg mjesta. Al sta je tu je, idemo dalje. Ubrzo ulazimo u oblak, i polako se navlaci magla. Skijamo i dalje i dolazimo u dolinu; magla postaje takva da ne vidimo prst pred okom. I da nema magle, sunce je vec zaslo za brdo: vec je pola 4. Nemamo pojma kud idemo, ostaje nam samo da pratimo tragove i da se nadamo da ovi ispred nas znaju vise nego mi. Imamo veliku srecu u dva pogleda: tragovi su svjezi i nema vjetra da ih zamete, i usli smo u maglu taman kad su tragovi presli na ravno, tako da se mogu pratiti. Nije nam vise do fotkanja, cutimo i Patak i ja, mozak radi ko lud, 300 scenarija u sekundi. U jednom trenutku Patak je skontao neku kolibicu na brdu, ali je ocigledno prazna. Niko ne progovara, ali obojica kontamo da bi mogla posluziti da se sklonimo preko noci. Ipak nastavljamo dalje, bice dan jos nekih pola sata-sat, valjda cemo izbiti negdje, vise nas nije briga je li Orelle ili Tunguzija, samo negdje u civilizaciju… Tragovi vode koso po planini. I konacno, u jednom trenutku izbijamo pored nekakvog jezerceta i drvenog mosta koji vodi preko njega, i na mostu se vidi znak – bar cemo moci da nazovemo nekog i kazemo gdje smo. I konacno, pored mosta – tragovi ratraka! A mi sretni kao mala djeca Pratimo stazu, mota oko brda, i konacno vidimo neko naselje ispred nas. Nakon par trenutaka nedoumice gdje smo, konacno prepoznajemo LM! Ko je bio u 3D, zna o kakvom se potezu radi. Nas spust je trajao 40-ak minuta, bez pauze. Pitam Patka dal osjeca umor, kaze jok. A ni ja. Adrenalin je cudo

Petak, opet slicno vrijeme, maglustina, opet bjezimo u Courchevel. Bi_kul i ja se zaglavljujemo u gondoli na nekih 15-ak minuta; svaki cas krece pa staje, ljuljamo se kao ludi, veoma… interesantno iskustvo U glavnom nista posebno, opet nas je uhvatila magla, pokusavamo bjezati za Orelle ali stizemo prekasno… iduce godine. U centru LM hvatamo posljednje dvije-tri zice. I za ne povjerovati, oblaci su se taman razbjezali, vidljivost konacno kako treba, i odjednom i nestaje umor i skije pocinju da slusaju i sve se slaze. Peglamo bez stajanja, i konacno zica se zatvara i oznacava i definitivni kraj skijanja.

U subotu povratak, kao za inat sunce sija kao ludo, ali nema vise skijanja za nas. Put busom je nova avantura, ali ja mislim da je ovo sasvim dovoljno od mene

U svakom slucaju, za dobrobit svih citalaca, navescu neke pouke koje sam izvukao iz ovih 7 dana:
-budi normalan
-skijas je isti kao poljoprivrednik, seljak, ili tezak. Sve zavisi od vremenskih prilika.
-Luksemburg je centar Alpa; od svega je udaljen 700km. Moguce je da je i centar svijeta, ali jos nije ispitano
-18 litara vina nije nista dovoljnije od 12 litara vina
-mali mrmoti ne mogu da prezive u dzepu
-LSP (luksemburski Samsung punjac) i BOSP imaju razlicite dzekove

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Okupljanje – Kragujevac (Adžine livade) – Avgust 2008

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Splavarenje – Tara – Jun 2008

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Madonna di Campiglio – Mart 2008

Autori: Marko, MunZe, Miloš, Crazy

Marko

Dođoše….

Što se odmora tiče, tek će ga biti (govorim u svoje ime )

Što se celokupnog događaja tiče, ostaviću nekom drugom kad se naspava i odmori i dođe na forum da napiše par lepih, pošto ja ako bih pisao jedino što mi je ostalo u lepom sećanju je put do Italije i prva dva dana skijanja tamo.
Put malo duži nego što smo možda planirali, iskreno nisam ni gledao na sat ni kad smo krenuli ni kad smo stigli ali priča se da smo duže putovali
Smeštaj…. i više nego što sam ja očekivao hotel sa 3 zvezdice oma pored staze, sređeno, fino kulturno, bez ikakve zamerke. Rekoh prvu noć, a reći ću i sad, čika Crazy svaka čast!

Ujutru priprema i krenusmo po skipass i onda na dalje u peglanje `talijanskih staza koje su bile prilično tvrde ali sređene bar taj prvi i drugi dan. Snega bilo, sve žice radile i oduševljenje na sve strane. Sunce peče, bez faktora 50 nije se smelo na stazu i bez nečega za na glavu, što se pokazalo kao kobna greška potpisnika ovih redova par dana kasnije, ali o tom` po tom`, tj. nekom drugom prilikom.

Nadalje kreće agonija što moja, što meni bliskih ljudi tako da nisam baš najprozvaniji da pišem kakav je provod bio kasnije i kakvo je skijanje bilo do kraja.

Da se ja pitam radije bih zaboravio ovih 7 dana života, ali dobro. Neko mi tamo reče, life is a bitch and then we die.

Sve u svemu jоš jedno i više nego uspešno putovanje Ski Magaradi u inostranstvo ovaj put u daleko većem broju od prošlogodišnjeg, čika Crazy opet svaka čast, živ nam bio

Pozdrav svim putnjacima u IT i želim Vam da se opet vidimo sledeće godine u nekom od inostranih skijališta.

Munze

Ma izašo mu herpes bre, ko jabuka…kad neće da jede beli luka.
Zapravo, ne računajući Nenu koja je posle pada morala na operaciju ramena…mislim da smo u stvari sjajno prošli. Temperature su na svim stazama ispod 2.000 m bile ceo dan u plusu osim noću. To znači da su sve južne padine do 10 h bile ledene ploče a već u 12h eto kačamaka. Najgore su bile staze na južnim padinama….koje su delom bile u hladovini, pa se desi da na deonici od 200 m voziš po ledu, a onda naglo upadneš u kašu.
Taktiku smo usvojili od prvog dana…. najkasnije do podneva se popeti iznad 2.000 m tj. biti na Groste-u ili Marillevi koji gledaju na sever.
Sve u svemu, što reče Crazy u jednom trenutku…ko je hteo, mogo je da se usere od skijanja. Ja nisam bez kondicije, al sam se redovno zabadao u krevet pre 22h (osim jedne večeri….kad su Oggy i Pače imali gitarski recital).
Za razliku od prošle godine, vodio nas secikesa Crazy i u Passo Tonale-u. Ona crna staza na severu je isto tako konza…kao i munze što je.  Sjajna staza, koja čak izgleda mnogo strašnije na slikama. Ipak veći dojam su na mene ostavile one dve crne, u Marillevi.  Nastavljaju se jedna na drugu, tvrde ceo dan, i lepe brate….dinamične. Sve vreme vrludaju kroz šumu, puno krivina sa poprečnim nagibima…
Eto…a ovi što neće da jedu beli luka…imaju proliv, pa herpes, pa neće niko da se ljubi s njima…

 

Miloš

Što se mene tiče, skijanje je bilo super. Od pola devet do jedan moglo je da se skija na tvrdim stazama (pravac jug-sever) a posle toga fantastično skijanje na Bambi stazi gde sam izigravao instruktora skijanja najmlađem skijašu ove naše magareće ekspedicije.
Smeštaj je bio odličan, gazda (Maradona) više nego korektan, jedino što su neki imali maler da se razbole i Nena što se povredila ali jbg…

 

Crazy

Po meni sve u svemu bilo je super, smestaj vrhunski, bas kako smo i ocekivali, skijanje i sneg odlicni s obzirom na temperaturu, drustvo sjajno….bilo je nekih manjih i ne mnogo bitnih problemcica, ali nista strasno.

Zao mi sto se Nena onako sredila i nadam se da ce joj uskoro biti bolje…ali je dobro da nije bilo nekih drugih ozbioljnijih padova i povreda…

Zahvaljujem se svima na strpljenju, na nezivoljevanju, na razumevanju za moju brigu i frustracije u pokusaju da izbalansiram sve zahteve i mogucnosti kako bi svima bilo OK…

Specijalna zahvalnost Topu sto mi je izigravao telohranitelja i sto me trpeo 7 dana u app, Vuji sto je se suzdrzavao i pokusavao da drzi zatvoren golubarnik (bezuspesno), Bojani sto je organizovala nako lep usati kviz u busu, sa sve nagradama i magarecim diplomama, Nini i Nemanji sto smo ih cekali pola sata na povratku pa smo imali prilike da se zdruzimo u nevolji, Nidzi sto je pravio lepe fotke i stalno se gubio po sumi, svima koji su nosili pljoske sa nektarom na stazu, i na kraju Mini, najmladjem magarencetu, koja je bila najveci junak i izdrzala celi put i jos naucila da skija

Nadam se da su se svi lepo proveli kao ja i da su se “usrali od skijanja” sto rece neko pametan.

Pozz pa se vidimo opet negde po beloj Evropi

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Jahorina – Februar 2008

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Col du Ptit Saint Bernard, Januar 2008

Autor: Sapa

…. odlucio sam da jos jednom opisem tog Svetog Bernarda.
Taj skicentar mu ga geografski dodje na granici It i Fr na istoimenom prevoju kojeg francuzi zovu Col du Ptit Saint-Bernard a italijani Colle de Piccolo San Bernardo. Nema ni 10 km vazdusne linije od Mont Blana. Inace u ljeto najobicniji magistralni prevoj izmedju te dvije zemlje. Ljeti ga je presao i Hanibal sa krdom africkih slonova u nadi da ce da opaja Rim i okolinu, tad kontam da nije bilo saobracajnih znakova na visini od 2200 metara, sad od decembra skijas istoimenom crvenom stazom (relano plavom) pored bankina i ne moras da se pridrzavas uputstava i vozis 40km/h., jerbo uglavnom jedva vire iz snjega.
Skicentra na it. strani se zove La thuile i tu se zavrsava onaj skijski raj zvani Valle dAoste (courmayeur, breuil/cervinia itd, itd).
Inace na Italijanskoj strani sam cuo dosta naseg jezika tj hrvatskog.
I vidijo puno ljudi u opremi hrvatske skijske reprezentacije. Dal su takmicari ili vole da se shepure u ‘dresovima’ nemam pojma, pili su kafu kao i ja pa nisam mogo da procjenim jesu li kao skijsi zajebani il su samo rekreativci. U svakom slucaju La Thuile je malo zivlje mjesto, nije ruzno, ali nije ni nesto posebno arhitektonski, ali ima bolje skijanje nego na francuskoj strani. I naravno na italjinskoj strani se puno bolje jede i pije a za manje pare nego kad predjes prevoj i stignes kod francuza.
Na francuskoj strani je skicentar La Rosiere na 1850m i meni ostao u monogo dragoj uspomeni pa cu ga opet sigurno posjetim. Ljepsi arhitektonski, ali staze na toj strani prosjkijas za dan-dva, a offpiste nije neki, sem ako ne odes bas daleko u teren, sto i nije preporucljivo da radis sam. I tamo ima par superbrzih i dugih crvenih staza kroz shumu koje se spustaju do 1100 mnv, sto narvno cesto utice na kvalitet snjega kad se spustis malo nize (jug, jugo zapad), te su mi se staze cak vise dopale nego na italijanskoj strani jerbo su nagibom ni prestrme a ni pre blage, a staza dosta siroka (za razliku onih kod Italijana), tako da se mosh komotno zaletit ko maluman na nize. Kod itaijana ili su staze kroz shumu ili prestrme ili preblage, neku sredinu nesto ne vidjeh. Inace u ovom skicentru se skija izmedju 1200 i 2600 mnv. A S.Bernardo stoji poznat kao centar sa velikom kolicinom padavina, zbog sudara par razlicitih vazdusnih struja. I ove godine kao i proteklih, u prosjeku, imali vise snjega nego veci centri tipa (LesArcs, 3 Doline…..)
La Thuile je mislim vama iz Srbije blizi barem 150-200 km nego La Rosiere (sem kad dodjes ljeti pa ides preko prevoja onda je to 10-15 km jedno od drugog inace fuckin far-a-way autom, neko mi rece da kad zakasnis na zadnju zicu oko 15do4 sa taksijem putujes puna 3 sata (i malo vise) da se vratis u svoje maticno selo.
E sad postoje tema onog topica 3 Doline (nigdi lada nema), da uporedim ta dva centra; ma ne moze nikako to dvoje da se poredi. Za ljubitelje gutanja kilometara (300,400,500 i vise….) je ovo taman malo premalo, ali za ljubitelje zimskog ugodjaja, zacudo jako domacinksi raspolozenih francuza, za skijanje offpiste u okolini, za totalno relaxed atmosferu i na liftovima i na stazama i u selu….e onda treba posjetit st.Bernardo. Inace autom od La Rosiere si za 15tak minuta kod liftova koji voze u LesArcs (i izvoze te s druge strane cuvenog Aguile Rouge), a za 25-30 minuta si u Tignesu. Tako, kome StBernardo dosadi moze uvijek da skoci u ove velike centre.
E sad cijene: Hrana, pice puno jeftinije nego u 3 Doline. Belgijsko pivo (znaci vrhunsko) u engleskom trendy pabu kosta 2,50 (10 piva odjednom €20).
U 3 Doline to kosta, mmm duplo i jos malo vise. Pizza 8,9,10…u 3 D mslim da pocinje od 12 I tako dalje. E sad zbiljne vecere, su kao i svuda skupe, ali za Velike Majstore kuhinje to nije problem :-).
E sad aranzman: da odma bude jasno. Ja da zivim na Balkanu, ipak bih isao u 3 Doline. Mislim da su aranzmani u 3 D jeftinij (e sad neznam kolko kostaju na Italijanskoj strani). Mene je apartman, za Bozic od 22g dec. (dakle visoka turisticka sezona) kostao 430 evra za 7 dana (apartman za 4oro). Uplatijo sam ga direktno preko sajta skicentra la rosiere.
Skipas stBernardo me je kostao €199,- za 8 dana. Ovi jarani iz Skimagaradi su isli za 180 evra (i app i skipas), dobro isli su u predsezoni, a ja u naj skupljoj sedmici, ali ipak mislim da su aranzmani u 3 D dosta jeftiniji.
La Rosiere ima sad uglavnom nesto luxuznije apratmane. Jerbo pokusavaju da privuku ‘finu publiku’ i porodicni narod. Tzv turisticki radnici su me iznenadili. U apartman sam usao cim sam stigao u selo tj oko 10 i 30 ujutro, to mi se nikad prije nije desilo. Pitam kad moze da se udje (a kontam znam i sam odgovor: 16:00), u turisti birou kazu moze odma. Docekuje me tip kod apartmana otvara mi vrata, unosi moju torbu, pokazuje nam sve, ko da smo iznajmili ‘suite’ sa 5 zvijezdica a ne naj obicniji apartman od 30tak m2. Otvara balkonska vrata a ono puko pogled na dolinu i Les Arcs tacno preko puta. Pokazuje ono sve, govori kako se koji vrh zove ??? Ja nista ne kontam, reko jesmo mi jos uvijek u francuskoj ili je ovo neka africka kolonija, covjek ljubazan bas ko da sam ja neki kolonijalni turista, a on crnacki urodjenik. Sve objasnjava do u detalj, dje je supermarket dje se kupuju skipassovi, dje je ponjemu naj bolji skiservis………meni vec pomalo dosadijo; Reko stipu majke ti, ‘ocu da idem da skijam  Ovakve stvari mi se nigdje i nikad prije nisu desile u Francuskoj (pa ni u Svajcarskoj da budem iskren). Svi su ljubazni i opusteni i nekako je ritam usporeniji nego npr. u 3 D. Kad smo izlazili iz apartmana zaksnili pola sata s predajom kljuceva, no problem, covjke usao ovlas, za 5 minuta, pogledao jel sve oke i na vratima nam vratijo depozit. (prvi Francuz koji je od mene dobijo napojnicu :-)). Ne kao u ValThorensu gdje sam uvijek morao cekati par sati da mi vrate depozit (i gdje su mi jednom prilkom nepostojece manjakavosti u apartmanu naplatili € 50,- ).
Vec sam rekao da La Rosiere ima fantastican polozaj u zavjetrini i na suncanom platu. Mjesto sa najvise suncanih dana u godinu u Savoi. A kucice sve od kamena i drveta, ni traga betonu. ljupko, ni na takvu ‘supitlnu arhitekturu’, se u Francuskoj bas nisam navikao.
PS
La Rosiere je jedno od rijetkih mjesta u Francuskoj iz kojeg ima organizovano Heli-skijanje (taj sport je u francuskoj zabranjen), ali ovdje vjesto koriste cinjenicu da granice sa Italijom, tako da ljude spustaju na Italijansku stranu terena. Ova dekadencija nije cak ni toliko skupa (200 evra jedan ‘drop).
Sve u svemu vrijedno posjete. Ali ko ide za van serijsko, svemirsko, full-skijanje dok ne izumres, a prevaljuje 1500km da dodje do francuske, taj treba da ide u 3 Doline.
Za one koji traze skijanje sa vise shmeka, evo ga i linak: http://www.larosiere.net/