Category Archives: Italija

Madonna, Passo Tonale – Decembar 2013

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Madonna di Campiglio – Mart 2008

Autori: Marko, MunZe, Miloš, Crazy

Marko

Dođoše….

Što se odmora tiče, tek će ga biti (govorim u svoje ime )

Što se celokupnog događaja tiče, ostaviću nekom drugom kad se naspava i odmori i dođe na forum da napiše par lepih, pošto ja ako bih pisao jedino što mi je ostalo u lepom sećanju je put do Italije i prva dva dana skijanja tamo.
Put malo duži nego što smo možda planirali, iskreno nisam ni gledao na sat ni kad smo krenuli ni kad smo stigli ali priča se da smo duže putovali
Smeštaj…. i više nego što sam ja očekivao hotel sa 3 zvezdice oma pored staze, sređeno, fino kulturno, bez ikakve zamerke. Rekoh prvu noć, a reći ću i sad, čika Crazy svaka čast!

Ujutru priprema i krenusmo po skipass i onda na dalje u peglanje `talijanskih staza koje su bile prilično tvrde ali sređene bar taj prvi i drugi dan. Snega bilo, sve žice radile i oduševljenje na sve strane. Sunce peče, bez faktora 50 nije se smelo na stazu i bez nečega za na glavu, što se pokazalo kao kobna greška potpisnika ovih redova par dana kasnije, ali o tom` po tom`, tj. nekom drugom prilikom.

Nadalje kreće agonija što moja, što meni bliskih ljudi tako da nisam baš najprozvaniji da pišem kakav je provod bio kasnije i kakvo je skijanje bilo do kraja.

Da se ja pitam radije bih zaboravio ovih 7 dana života, ali dobro. Neko mi tamo reče, life is a bitch and then we die.

Sve u svemu jоš jedno i više nego uspešno putovanje Ski Magaradi u inostranstvo ovaj put u daleko većem broju od prošlogodišnjeg, čika Crazy opet svaka čast, živ nam bio

Pozdrav svim putnjacima u IT i želim Vam da se opet vidimo sledeće godine u nekom od inostranih skijališta.

Munze

Ma izašo mu herpes bre, ko jabuka…kad neće da jede beli luka.
Zapravo, ne računajući Nenu koja je posle pada morala na operaciju ramena…mislim da smo u stvari sjajno prošli. Temperature su na svim stazama ispod 2.000 m bile ceo dan u plusu osim noću. To znači da su sve južne padine do 10 h bile ledene ploče a već u 12h eto kačamaka. Najgore su bile staze na južnim padinama….koje su delom bile u hladovini, pa se desi da na deonici od 200 m voziš po ledu, a onda naglo upadneš u kašu.
Taktiku smo usvojili od prvog dana…. najkasnije do podneva se popeti iznad 2.000 m tj. biti na Groste-u ili Marillevi koji gledaju na sever.
Sve u svemu, što reče Crazy u jednom trenutku…ko je hteo, mogo je da se usere od skijanja. Ja nisam bez kondicije, al sam se redovno zabadao u krevet pre 22h (osim jedne večeri….kad su Oggy i Pače imali gitarski recital).
Za razliku od prošle godine, vodio nas secikesa Crazy i u Passo Tonale-u. Ona crna staza na severu je isto tako konza…kao i munze što je.  Sjajna staza, koja čak izgleda mnogo strašnije na slikama. Ipak veći dojam su na mene ostavile one dve crne, u Marillevi.  Nastavljaju se jedna na drugu, tvrde ceo dan, i lepe brate….dinamične. Sve vreme vrludaju kroz šumu, puno krivina sa poprečnim nagibima…
Eto…a ovi što neće da jedu beli luka…imaju proliv, pa herpes, pa neće niko da se ljubi s njima…

 

Miloš

Što se mene tiče, skijanje je bilo super. Od pola devet do jedan moglo je da se skija na tvrdim stazama (pravac jug-sever) a posle toga fantastično skijanje na Bambi stazi gde sam izigravao instruktora skijanja najmlađem skijašu ove naše magareće ekspedicije.
Smeštaj je bio odličan, gazda (Maradona) više nego korektan, jedino što su neki imali maler da se razbole i Nena što se povredila ali jbg…

 

Crazy

Po meni sve u svemu bilo je super, smestaj vrhunski, bas kako smo i ocekivali, skijanje i sneg odlicni s obzirom na temperaturu, drustvo sjajno….bilo je nekih manjih i ne mnogo bitnih problemcica, ali nista strasno.

Zao mi sto se Nena onako sredila i nadam se da ce joj uskoro biti bolje…ali je dobro da nije bilo nekih drugih ozbioljnijih padova i povreda…

Zahvaljujem se svima na strpljenju, na nezivoljevanju, na razumevanju za moju brigu i frustracije u pokusaju da izbalansiram sve zahteve i mogucnosti kako bi svima bilo OK…

Specijalna zahvalnost Topu sto mi je izigravao telohranitelja i sto me trpeo 7 dana u app, Vuji sto je se suzdrzavao i pokusavao da drzi zatvoren golubarnik (bezuspesno), Bojani sto je organizovala nako lep usati kviz u busu, sa sve nagradama i magarecim diplomama, Nini i Nemanji sto smo ih cekali pola sata na povratku pa smo imali prilike da se zdruzimo u nevolji, Nidzi sto je pravio lepe fotke i stalno se gubio po sumi, svima koji su nosili pljoske sa nektarom na stazu, i na kraju Mini, najmladjem magarencetu, koja je bila najveci junak i izdrzala celi put i jos naucila da skija

Nadam se da su se svi lepo proveli kao ja i da su se “usrali od skijanja” sto rece neko pametan.

Pozz pa se vidimo opet negde po beloj Evropi

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.