Galeriju slika sa ovog okupljanja možete pogledati ovde.
All posts by Miloš Lalović
Okupljanje – Perućac – Jul 2007
Galeriju fotografija sa ovog okupljanja možete pogledati ovde.
Doboj – April 2007 (prvo Magareće okupljanje)
Autor: Stekan
Preuzeto sa http://www.skijanje.rs/forum/showthread.php?t=1382
Evolucija je proces (a to znači da traje). Hinsan (čo’ek) od rođenja prolazi kroz razne faze. Prvo pelene i kenjanje u pelene, pa privikavanje na nošu, pa na WC školjku i na kraju umre od starosti, a da se još nije navikao da svaki put pusti vodu.
Slično je i sa učesnicima ovog foruma. Od prvih postova, do prvih upoznavanja, prvih zajedničkih skijanja, prvih zajedničkih ljetovanja do zajedničkog staračkog doma (poželjno na kakvom glečeru).
Ja sam trenutno u fazi magarovanja, tj. osjećam sa kao ski magare. A simptomatično (ovu riječ redovno koristim) je to da nisam i jedini. Kao što se muhe vole okupljati oko nečega, tako smo se i mi okupili oko zajedničke ljubavi (sjetiću se šta to bi). Prve kontakte smo uspostavili zahvaljujući ovom forumu i to uglavnom u periodu van skijaške sezone, a vremenom smo evoluirali u ski magarad. Ima nas i koji znaju skijati. Borderi su trenutno zastupljeni samo preko mojih juniora koji voze i skije i board.
Mi smo samo jedna neformalna ekipa zaljubljenika u skijanje koje žele da se druže i ljeti a naročito zimi. Svi smo ravnopravni, osim što sam ja najviši, a Hehehe ima najveći hupser. Nemamo organe, osim onih ličnih koji nisu za pokazivanje. Nemamo ni skupštinu, ali se redovno okupljamo. Jedino što nas razlikuje od ostalih ljubitelja zimskih sportova su klempave uši i dugačak rep (Oggy-jev je najduži, mislim na rep).
Zašto baš magare, a ne npr. kišna glista? Prvo pominjanje riječi magare je bilo rezultat iskrivljenog čitanja naziva Magfire cijenjenog proizvođača skija iz Begunja, jer su slova F i I zajedno ličila na slovo A. Koristim prošlo vrijeme, jer je izgled natpisa promijenjen za sezonu 07/08. A magare je jedna izuzetno plemenita životinja. Cijenjeni drug i gospodin Sapa je jednom negdje na ovom forumu napisao slijedeće:
Magarac je puno vise primjeran simbol pozitivnog skijaskog duha, nego sto bi se to na prvi pogled dalo naslutiti; obrati paznju na stereotipne karakteristike magarca:
1. Tvrdoglavost: Pravi skijas je uvijek tvrdoglav. Tvrdoglavost proistice iz optimizma-zelje da se skija, pa taman i ako za skijanje nema realnih mogucnosti. Stajati na daskama, bas u inat logici i vremenskim prognozama, e to moze samo pravi ski-magarac.
2. Snaga: Magarci ne samo da su tvrdoglavi no su i “nad-ljudski” jaki; vuku i tamo gdje drugi odustaju. Isto vrijedi i za prave skijashe.
3. Spretnost-stabilnost: Magarci su rijetke vuchne zivotinje koje s lakocom mogu i po ‘kozijim stazama’. Sta bi jedan skijash sebi mogao drugo da pozeli nego da posjeduje takve kvalitete, da stigne na terene o kojima obicni smrtnici samo mashtaju. Eto npr. Konj; simbol brzine i elegancije, ali samo kad se radi o ravnici. Na terenima na kojima caruju magarci, se konj pretvara u nespretnu/nezgrapnu zivotinju. Meni kao ljubitelju offpist skijanja se bash svidja poredjenje s magarcem
4. Individualizam. Magarci mogu danima biti sami, na zabacenim mjestima, bez da imalo osjecaju nostalgiju za drustvom. Magarci su klasicni primjer zivotinja koje karakterishe stil: ‘o sebi pri sebi’. Skijanje je individualni sport i nije bez osnova sebe usporediti sa jednim magarcem. Lijepo je skijati sa drustvom, ali bit sam sa planinom je poseban osjecaj; jedan od rijetkih momenata kad postajes svijestan samog sebe i svoje nistavnosti.
Barem kad se o ovom sportu radi nije ne umjesno i ne primjerno sebe zvati magaracem.
Dakle dobra vam sreca dragi moje kolege ski-magarci.
Nit’ šta dodati, a oduzeo sam samo pola zadnje rečenice. Rešpekt i kacigu dolje.
Prvo okupljanje ski magaradi se desilo u Doboju 28. i 29. aprila 2007. Zašto baš u Doboju? Sudbina je tako htjela.
Bilo nam je mnogo ubavo. Išli smo na Ozren da analiziramo neki roštilj, obišli smo tvrđavu a kod našeg domaćina druga Topa smo razmjenjivali šale i pošalice. Prisutni su bili Top, MunZe, Zorica, Nemanjus, Nina, CrazyKong, Markoos, Hehehe, Dex, Oggy i dakako moja neskromna malenkost.
Fotke sa istorijskog prvog magarećeg okupljanja možete pogledati u galeriji.
Les Sybelles – Januar 2006
Autor: Sapa
Ikad culi za les-sybelles? ne? pa ni ja do prosle godine.
vidi www.les-sybelles.com
Nekoliko ski-stanica spojeni od prije godinu-dvije u jedan mega skijaski centar.
Duzina zicama spojenih pista u KM: 310
i jos extra 40 km dostupnih redovnom bus linijom….
Skijanje izmedju 1500 i 2600 metara nadmorske visine.
Neuobicajeno za francusku, jedno od sela saint sorlin d’arves vidi sajt www.saintsorlindarves.com
je sacuvano u totalno originalnom stanju, stare seoske kuce, stale….a u ovom selu na srecu nisu dizali nebodere od 10-15 spratova nego lijepe apartmanske komplekse koji ne bodu u oci od ruznoce.
npr. aprtmani: les Fermes de Saint Sorlin (novi i veci apartmani, ocu reci veci nego sto je uobicajeno za francuske standarde)
U francuskoj sam skijao u la plagne, 3 valley i alp d huez (plus par manjih i siroj publici totalno nepoznatih centara), elem poznajem pomalo francuske alpe, ali ove les-sybelles su mi za srce prirasle.
Sto se tice raznovrsnosti pista tu su 3 valley i alp d huez bez premca.
Prvi zbog nenadmasne duzine od 600km cruise-pista (skijas dok s nogu ne spadnes i za sedam dana nisi jos vido vise 2/3 skijalista ), a ovaj drugi zbog super off pista i tzv ski-route), la serrene (pista od 16km, visinski pad skoro 2000m) i “prilicno francuske atnosfere” koje u la plagne i 3 valei nisam bas dozivio.
les-sybelles je sasvim prosjecan po pitanju raznovrsnosti pista, i puno je tu plavog, a za prave fanatike premalo crnog, ali su off-piste famozne + sto u nekim djelovima pist uopste ne uredju (ili je to tad bila slucajnost), a na ski-kartama ih vode kao ‘redovne’ plave ili crvne staze, uglavnom zive duse tamo nema, citave strme livade na kojima skija jedno tuce skijasa.
Redovi na zicama? Nepoznat pojam. Za razliku od npr. 3 valley gdje sam znao po prilicno cekat na gondolama u val thorensu i u courchevelu…..
Cijene apre-skijanja su za oko 30-tak % manje od cijena u ovim mocnim velikim centarima, ljudi prijatljski do iznemoglosti, nema valjda gomile turista pa jos nisu stigli da postanu arogantni. Engleski ne govore u glavnom, al se zivo trude da ti pomognu na bilo koji nacin. Jedan od zicara (tzv pisteurs) odskijo samnom da mi pokaze put do sljedeceg prevoja, to jos dozivio nisam. (putokazi bi mogli da budu malo jasniji), staze ko sto rekoh nisu svuda ok uredjene (mislim na francuske/svjetske standarde),ali to sve skupa ima puno sarma…ma totalni sam fan.
Jede se dobro, a ako sam kuvas onda ….(inace su restorani u selu i na pisti skroz autentiko) apre ski je u saint sorlin d arves jako ogranicen, al meni to bas i nije smetalo, ja doso da se iskijam a ne da budem mamuran.
Cijena aranzmana je puno manja od ovih gore pomenutih centara, ma jeftinije a raznovrsnije skijanje ja jos nisam imao u zivotu.
Moj aranzman (u gore pomenutom apartmanu za 4 osobe )od 5 – 14 januara 2006 kostao je € 160,- p.p (7 nocenja + ski pas za 7,5 dana za citav centar dakle 310 km)!!!
Duzno je naglasiti da su i u Francuskoj druga i treca sedmica januara najjeftiniji periodi, a po meni i najbolji, nema previse turista (djeca u evropi su tad u skoli), ja redovno idem u tom periodu i dosad me je uvijek kacilo dobro – suncano vrijeme.