3 Doline – Decembar 2014

Les Menuires (Les 3 Vallees), Chanteneige, 12-21. decembar 2014. godine

Pavvered baj Lošmi, Cone i Coa ©™®

 

Iz Beograda se krenulo u 17:30, znači tačno po planu, tj. 17:00 h J. Prognoze (ne one sportske) su se neumorno pratile, a one su kako im i dolikuje, vraćale potpuno oprečne informacije. Čvarci (Novosađani) su se brzo ukrcali, potom I Dobojlije. Nešto kasnije i Banjalučani, zar treba napisati da su bili najbolji na tom planu :). Tek tad se imalo sa kim nazdraviti :). Prognoze se i dalje svađaju.

Granični prelazi pređeni skoro pa perfektno. Ostatak puta takođe, iako je Seele Sekson (drugi vozač Kragujevac rejsinga) par puta trznuo volan u kontru navigaciji. Tu i tamo pogledao se poneki film koji se već gledao, uglavnom amerikanski. Nabavka namirnica i ostalog standardno u Albertvilu, gdje su neki napravili rekorde, kao da su pazarili AmerikEn goldom. Prognoze, sve po starom. A onda dugo čekano završno brdo, gdje je gore pomenuti Seele neumorno karvo ampak puni lijevi, ampak puni desni. I eto nas pred hotelom „Chanteneige“, kako god da se čita. U busu je pomalo zavladala tišina zbog sniježnog okruženja, za šta ja lično krivim gore navedene prognoze 🙂 . Slijedi klasika, raspoređivanje, ključevi… U hotelu, baš, ugodno iznenađenje sa apartmanima. Znam, pomislili ste da je neki tanjež. A ono je, da kažem, štogod. Opet klasika, raspakivanje ovo-ono, pa podizanje zastave uz zvuke trube.

Ako je na početku negdje malo zapelo to bješe lažna nosivost lifta 🙂 i pristup Netu jer su mnogi odmah “zajašili” silne mašine. Oni koji su se probili kroz Net su već aktivirali kojekakve komunikacione platforme, što je Krejziju poremetilo mir u VeCeu, na šta je on reagovao sa „E ..bi ga…”.

Još bih da dodam, da uvod ne bi ostao premalen :), da je u našem apartmanu najveće čuđenje bilo na prizor koji je ostavljala kesa sa skupljenim čokolad’cama, da kažem “barovima” ili jednom rječju “bonžitama” :). Strašno.

 

DAN 1

 

Probudili se na vrijeme, iako smo prethodno veče obišli sve naše goste hotela, upoznali ih sa nekim detaljima, obavezama, a onda im probavali zalihe pića i ića. Efikasan doručak, pljoskiranje domaćih destilata, ostalo opremanje i napolje. E da, Đuka je dobio „ful“ ski pas, tako da je utakmica tek tad mogla početi.

 

Prvi dan je značajno popravio prvi utisak koji je bio kada smo videli gola brda iznad LM-a. Na višim stazama ima sasvim dovoljno snega, staze su sređene, radi oko pola skijališta, što je za pojam 3D više nego dovoljno. Skijalo se najviše u “Val Thorens”-u, gde rade sve staze. Na žicama nije bilo velike gužve, ali na stazama jeste. Na nekim delovima staza, i na bitnim raskrsnicama je bilo k’o u mravinjaku. Tek popodne smo otkrili da imamo i naše staze u LM-u, crvena sa “Bruyers”-a, “Becca” i NAJBOLJI “Granges” na kome nije bilo žive duše. Nemica je imao bliski susret sa skijom (tuđom), ali su kaciga i brile ublažile udarac. Imao je i dva bliska susreta sa Topom, za koje se ne bih opredeljivao čijom krivicom…. čekamo jutro da vidimo kako su Topu kolena. Krejzi proučava sve prognoze. Nemica priželjkuje mećavu. Društvo je veselo i raspoloženo… cirka se rakija… neki jedu kavijar i guščiju (pačiju) paštetu… neki palačinke…

‘nači, tekma je trajala 90+, uz jak tempo i pregršt dobrih pasova. Da se ne zaboravi da nam se sa klupe priključio i border Dare, bez onog 2B J. Bio je agilan, posebno se pokazao na repertiranju vezova. Kasnije se ispostavilo da jedan dio na vezovima nije bio kadar pratiti njegovu hitrinu…

 

DAN 2

 

Uvod opet efikasan. Kod opremanja kao najmlađem mi pade dodatni teret, nabaciše mi pun ranac, kao u školskim danima :). Kad izađosmo, liznemo prst da vidimo šta vjetar kaže i okrenemo ka Meribelu. Dareta bordera nigdje, ma border :)… Bi prespremno, shodno da su neke scene zabrinjavale. Otvaranje preko “Grange”-a koji je “iz keca u kec”, ostalo je bilo prepuno golova. Nismo morali ručati koliko smo bili siti od skijanja. Kod hotela smo čuli neka govorkanja, da l’ je žuta štampa ili nešto drugo, ostalo je da se vidi. Dobro je da tamo nema kupiti “Bljica” :).

 

DAN 3

 

Kvalitetno ustajanje… Neki su se sjetili njegove posebnosti u smislu opreza koji bi trebao biti na nivou. Tako se i krenulo. Na teletekstu smo primijetili da su ona govorkanja istinita, nešto oko našeg tempa. Dezinformacije. Pa noge moraju biti malo užarene poslije skijanja :). Vjerovatno su zaboravili da sezonu treba kvalitetno početi i da somun ne može da balansira bez najmanje četiri kifle (može i baget).

Vrijeme šaroliko, no skijaški zahvalno. Vrtilo se po LM-u, Meribelu i Kurševelu. U zadnje nabrojanom su nas “častili” pivom od 9 eura ! Mučno iznenađenje vrijedno “gajbe”.

 

DAN 4

 

Akumulatori i dalje dobri na prvom paljenju :).

Dočekaše nas oblaci i niže temperature. Popodne stiže i nova energija – snijeg. Živa gotiva ga je vidjeti u ono “sušno” doba. Nastavio je padati ostatak dana i uvukao se u veče. Idila.

 

DAN 5 (Nemanja)

 

Ranojutarnje buđenje… Bzzzzzzzzz bzzzzzzzzz (e-mail “British American Tobacco”). Apćihaaaaa, apćihaaaa. Ustao Krejzi i čita “mail”. Pomalo je nervozan i gunjđa: “Ko će danas ponovo da skija?”.

Mene bole leđa, nervozan pomalo i ja, ko zna kako ću na skijanje takav. Dan polako kreće, Miloš i ja silazimo oko petnaest do osam u “Carrefour” da kupimo “flute” (francuski baget, samo malo veći). Treba i parmezan pa ne možemo u pekaru. Ulazi i Kitić i oduševljeno konstatuje da napolju pada kiša!!! Kako bre posle jučerašnjih 20 cm pudera??? Pa to nikad nije bilo, valjda prvo pada kiša pa sneg??? Ajde nadamo se ipak da će skijanje biti bar donekle pristojno (a kako bi bilo kad je napolju magla, vetar, i pada kiša).

Topa boli glava, neće da skija (k’o da to nismo znali i pre ustajanja :)). Lagano doručkujemo, pa kafa, pa lagano spremanje za novi skijaški dan.

Izlazimo polako, spakovani i spremni da testiramo “Spyder”-e, “Dainese”-e, “Stoić”-e, “Dare2be”-e i “Bruggi”-e. Hiljade k/p (vidi magareći rečnik) na najtežem mogućem testu. Dogovor je pao da se ide u “Val Thorens”, tamo valjda ne pada kiša (nadamo se). Stižemo preko gondole “Bruyers” do “Val Thorens”-a, a gore kijamet, sitna kiša, vetar, magla… Sve se lepi na brile, vidljivost očajna, a mi uporni. Prebacili se do gondole “Peclet”, međutim pred sam ulazak u kabinu, obaveštavaju nas da moraju da je ugase. Tu rešismo da odmorimo i načnemo pljoske, osušimo se i vidimo šta dalje. Oseća se blagi pad entuzijazma, umalo ne odosmo u apartman…

Ali gde da ideš u apartman u pola jedanaest, pa ne bi živi ostali od Topa. Malo smo oduvali pa rešili da odemo na “Cime de Karon” (genijalne li ideje :)). Ima slika na galeriji pa koga zanima nek pogleda kako je bilo gore. Ukratko, vidljivost manja od 10 m, sitan sneg i vetar u lice. Spuštanje nije bilo posebno zanimljivo, pa neću o tome.

Završili smo u kafani nešto pre 12, i ostali verovatno na najdužoj pauzi u istoriji magarećeg skijanja. Trajalo je, brat bratu, jedno sat i petnaest minuta, ali dobro, meni seo “Erdinger”, koga je inače vrlo teško naći na francuskim skijalištima.

Ne znam da li sam pomenuo, u ekipi su skijalim Krejzi, Coa, Miloš, Milan burazer i moja malenkost. Nakon pauze rešili opet da idemo u apartman. Vožnja preko “Cairn” gondola, u Magaradi popularno nazvana Carin. Onda preko” Plein Sud” sedežnice na vrh pa dalje ka “Les Menuires”-u. Vreme nepromenjeno.

Naravno, da li je iko sumnjao da ćemo napraviti još neku žicu. I to ne jednu, nego tri, četiri duž gondole “Bruyers”. To su verovatno i najbolje žice današnjeg dana. Krejzi je otišao nešto ranije, Miloš i ja oko 3, a Coa i Milan su rešili da odrade do kraja (svaka čast na entuzijazmu).

Elem, na kraju su sve jakne i pantalone prilično izdržale, manje više smo ostali suvi, uprkos ekstremnim uslovima. Dan je iskorišćen i više nego što smo svi očekivali, pa možemo lagano večeras da odigramo partiju “Pictionary”-a.

E da, saznali smo danas i za dosad nepoznati Topov nadimak – Mrco :).

 

DAN 6

 

Prelijepo jutro. Prelijepi horizonti. Pali se “na pola ključa” :). Ukucavamo koordinate, svi dijelovi 3D slagalice.

Prva staza, grc, gulp… Gume “ćelave”, a staze… Tita mi, ne moš’ im pera odbiti, ma ne mo’š da si tica J. Bijemo, no na rebarca ni aperkat ne utiče. Prethodna kiša i minus, gle kakva kombinacija J.

A prizori oko nas sve ljepši i ljepši, toliko da se i SD kartica u inoj aparaturi smetula i odgovara na babunskom “no SD, no SD”. Nema predaje, nema povlačenja. Dohakašmo do Kurševela, kralja sa “Saulire” stazom, u narodu poznatijom kao Saluir :). Pravi užitak. I SD dođe sebi. Provrzmamo se, okrenemo nazad. Navrnemo u odlični pitstop podno “Grange”-a. U LM-u kratka pitstop pauza, zamjena skija zbog štete L. Pravac VT preko “Bruyers”-a. Uputimo se stazom “Pluviometre”, još jedno pozitivno iznenađenje, pogotovo nakon nekih vrhunskih klizačkih staza. Ne dade nam vrag da ponovimo već ajmo putevima leda. Kod “Boismint”-a vidjeh više Bambija na jednom mjestu nego ikad :). Idemo dalje, višlje i nađosmo blaženstvo prirodnog snijega. Šta reći… Vrijedi još napomenuti i tunel 🙂 prije nego smo okrenuli ka “domaćem” terenu, gdje smo tekmu priveli kraju. Zavjesa se polako spušta…

Ponovo klasika, spremanje, procedure… Sve se uspješno prolazilo. Smještaji uredno predati posrednicima, bar ne čuh drugačije. Bijeli i Seele pakuju bolid drevnim tehnikama, pali se zeleno i…

Usput se stalo na pijaci “Vicolungo”, tamo negdje kod Novare i Milana, i potrošilo se ono malo snage što je ostalo u nogama. Pa opet amerikanski filmovi :-)), iako moram naglasiti da je bio i jedan “film”, Nedodirljivi – “Intouchables” (original), francuski, prespreman… I onda svako svojoj kući…

 

Rezime

 

Bilo je dobro. Reći će neki da može bolje, ali može i gore… Skijalo se dovoljno (iako nikad nije dosta), možda neki nisu ni onoliko očekivali.

Dosta novih iskustava, za nauk. Recimo za jedan djelimično skijaški, stvarno vam može pomoći ono kad se pravite “mrtvi”, a kad naiđete na međeda :-)).

Vremenska prognoza je propaganda.

Ostalo se u nedoumici da li je keramički pravougaoni strujni osigurač poslužio.

Neke skije i bordovi moraju ili su već bile kod “porodičnog”, nažalost poneke i kod specijaliste. Kamen i dalje tvrd. Valja ipak imati i poneku rezervnu skiju J.

Dakt traka (“duct tape”) i dalje lijepi…

 

“Konec”, kako je nekad pisalo na kraju čeških nacrtanih filmova.

Kao i prethodnih puta Miloš je opet uradio odličan posao i montirao sve.

https://www.youtube.com/watch?v=nj5qoV7dmWA

Leave a Reply