Autor: Stekan

Preuzeto sa: http://www.skijanje.rs/forum/showthread.php?t=3550

Nakon što su se utisci slegli, red je da napišem i koju (ne obavezno i pametnu) riječ o turneji po jugu Austrije. Onom Gavrilu ne mogu nikako oprostiti što nismo dio tog sistema. Eeee, Gavrilo, Gavrilo…
Treba imati u vidu da sam utiske o skijalištima stekao na bazi jednodnevnog skijanja, tako da u obzir ne uzimam smještaj, noćni život, cijene smještaja, hrane i pića… Samo staze i žice. Vjerovatno se neće svi složiti sa mojim utiscima, ali oni su moji, te samim tim lični i personalni.

Ovo je deveta sezona u nizu da smještaj uzimamo na Gerlitzenu iznad Villach-a. Još uvijek nam je to skijalište dovoljno dobro, ali smo odlučili da ga uporedimo sa drugima. Kako svake zime tamo idemo u bar dvije epizode (u RS postoji i sedmica školskog raspusta krajem zime), davno smo izračunali da nam se vrlo isplati kupiti porodični paket sezonskog ski pass-a. Cijena tog paketa za Gerlitzen od oko 750€ djeluje mnogo, ali kad se to podijeli na nas četvoro i na 20 do 25 dana skijanja, matematika je jasna. Ove sezone smo se odlučili da dodamo 200€ i uzmemo paket koji vrijedi za 34 skijališta Koruške i istočnog Tirola (www.topskipass.at) , te da obiđemo bar veća i poznatija skijališta sa tog spiska.
U prvoj epizodi za 17 dana koliko smo bili na Gerlitzenu, oko pola smo skijali tamo, a ostatak smo praktikovali jednodnevne izlete po drugim skijalištima.
Skijali smo (naziv, nadmorska, staze):
– Gerlitzen, 1.000-1.911m, 51km
Skijalište na kojem imamo inventarski broj, znamo sve, svi nas znaju. Osjećamo se kao kod kuće. Staze odlično uređivane, ni preblage, ni prestrme, a ima ih dovoljno. Najduža, a ujedno i najbolja ima nešto preko 5 km. Jedan osmosjed, tri četverosjeda, tri dvosjeda i vučnice. Gondola povezuje skijalište sa jezerom. U jednom momentu nas je bilo gore hrpa (tridesetak) iz Banje Luke. Najbliže skijalište kući (4 sata vožnje do gondole).
– Grossglockner Kals-Matrei, 1.000-2.600m, 110km
Fenomenalni utisci. Odlične žice sa par novih gondola, uređene i prostrane staze (ima i vrlo strmih). Dosta prostora za freeride kad ima prirodnog snijega. Ranije su ovo bila dva odvojena skijališta koja su novim gondolama povezana. Topla preporuka.
– Mölltaler Gletscher, 1.200-3.122m, 53km
Veče pred odlazak sam iz sanduka na autu izvadio drugi par skija (freeride), jer do tada nigdje nije bilo dovoljno prirodnog netaknutog snijega. Žešći zajeb. Dočekalo nas je oko pola metra svježeg suhog prhutana. Uglavnom netaknutog. Stevo, konju! Vožnja „vozom“ u tunelu je poseban doživljaj.
– Ankogel/Malnitz, 1.267-2.636m, 35km
Najljepša staza i snijeg za mog života. Oduševljenje do daske. Snijeg suh, staza utabana i mekana, a najveći dio netaknut, broj skijaša na planini ispod 30, savršene gondole, staza dugačka i prostrana… Poredeći sa drugim skijalištima, malo kilometara staza, ali dajem 5 Badovih ili Nassfeldovih kilometara za jedan na Ankogelu. Ankogel će me vidjeti opet.
– Nassfeld, 600-2.002m, 110km
Konobari govore jezike naših prostora. Mnogo staza, u prosjeku malo strmijih za moj ukus. Sve funkcioniše kako treba. Osjetno više skijaša na stazama u odnosu na većinu drugih skijališta.
– Goldeck, 550-2.142m, 30km
Omanje lokalno skijalište na koje se kreće gondolom iz grada (Spittal). Radnim danom na skijalištu su većina austrijski penzioneri (velika razlika u odnosu na naše). Staze uglavnom prestrme za karving vožnju. Na drugoj strani brda hrpa tragova freeride vožnje, prastari dvosjed sa mehanizmom kakav je bio na jahorinskom jednosjedu, viđena dvojica ljudi sa uređajima za traženje zatrpanih lavinom kako pretražuju podnožje planine (valjda se vježbaju).
– Katschberg, 1.066-2.220m, 70km
Mnogo nam se svidjelo. Skijalište sređeno do bola po svim pitanjima. Hrpa zanimacija za djecu. Staze ko bombona, dugačke, široke, žice kakve trebaju da budu… Posebno me je dojmila pokretna traka na mostu koji povezuje dva brda. Sa jedne strane se spuštaš preko mosta, a na drugu stranu voziš trakom = nema penjanja na skijama.
– Innerkrems, 1.500-2.128m, 45km
Specijalizovano za treninge i takmičenja. Uvijek je dio staza zatvoren za te namjene. Strmo. Navodno su Kostelići tamo mnogo trenirali u prošlosti. Na drugo brdo vozi najduži dvosjed kojeg sam vidio, a tamo samo jedno sidro iako je taj dio vrlo prostran i dugačak.
– Bad Kleinkirchheim/St.Oswald, 1.017-2.055m, 103km
Više sam očekivao iako je sve korektno. Klamerova staza u skladu sa imenom. I ovdje staze malo prestrme za karving bez otklizavanja repova. Bez auta ili autobusa ne možeš sve obići. St.Oswald me je razočarao (opet previše očekivao).

Kada sve saberem i oduzmem, u Austriji izgleda nema lošeg skijališta, a svako je drugačije na svoj način. Mislio sam da „moj“ Gerlitzen zaostaje za drugima, ali sam se prevario. Kako volim karving jurnjavu (bez otklizavanja repova tj. kočenja), većina staza na renomiranim skijalištima mi je ovlaš prestrma. Skijam ja i repovima kad treba, ali se moje rekreativne penzionerske noge brzo pobune.

Ako koga interesuje, ukupni troškovi za nas četvoro (pass, smještaj, benzin, vize, vinjete, hrana…) po sedmici nisu prešli 1.000€. Orjentaciona cijena apartmana za četvoro na planini (sa bazenom) je oko 50€, mada smo mi prošli i jeftinije.

Sa Gerlitzena do Bad-a je potrebno oko 40 minuta, do Nassfelda oko sat, a najviše treba do Matrei-a: oko 2 sata. Od toga 20-tak minuta otpada na silazak sa Gerlitzena.
Mnogo mi je pomogao čika Garmin. Za ubuduće razmišljam o smještaju negdje uz cestu na relaciji Spittal – Linz. Tada bi u rasponu od 20 – 40 minuta vožnje bilo na raspolaganju 5 – 8 destinacija.
Toliko u prvom javljanju.