Jahorina – Decembar 2007

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Kopaonik – Decembar 2007

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

3 Doline – Decembar 2007

Galeriju fotografija možete pogledati ovde.

Splavarenje – Banja Luka – Septembar 2007.

Galeriju slika sa ovog okupljanja možete pogledati ovde.

Okupljanje – Perućac – Jul 2007

Galeriju fotografija sa ovog okupljanja možete pogledati ovde.

Doboj – April 2007 (prvo Magareće okupljanje)

Autor: Stekan

Preuzeto sa http://www.skijanje.rs/forum/showthread.php?t=1382

Evolucija je proces (a to znači da traje). Hinsan (čo’ek) od rođenja prolazi kroz razne faze. Prvo pelene i kenjanje u pelene, pa privikavanje na nošu, pa na WC školjku i na kraju umre od starosti, a da se još nije navikao da svaki put pusti vodu.

Slično je i sa učesnicima ovog foruma. Od prvih postova, do prvih upoznavanja, prvih zajedničkih skijanja, prvih zajedničkih ljetovanja do zajedničkog staračkog doma (poželjno na kakvom glečeru).

Ja sam trenutno u fazi magarovanja, tj. osjećam sa kao ski magare. A simptomatično (ovu riječ redovno koristim) je to da nisam i jedini. Kao što se muhe vole okupljati oko nečega, tako smo se i mi okupili oko zajedničke ljubavi (sjetiću se šta to bi). Prve kontakte smo uspostavili zahvaljujući ovom forumu i to uglavnom u periodu van skijaške sezone, a vremenom smo evoluirali u ski magarad. Ima nas i koji znaju skijati. Borderi su trenutno zastupljeni samo preko mojih juniora koji voze i skije i board.

Mi smo samo jedna neformalna ekipa zaljubljenika u skijanje koje žele da se druže i ljeti a naročito zimi. Svi smo ravnopravni, osim što sam ja najviši, a Hehehe ima najveći hupser. Nemamo organe, osim onih ličnih koji nisu za pokazivanje. Nemamo ni skupštinu, ali se redovno okupljamo. Jedino što nas razlikuje od ostalih ljubitelja zimskih sportova su klempave uši i dugačak rep (Oggy-jev je najduži, mislim na rep).

Zašto baš magare, a ne npr. kišna glista? Prvo pominjanje riječi magare je bilo rezultat iskrivljenog čitanja naziva Magfire cijenjenog proizvođača skija iz Begunja, jer su slova F i I zajedno ličila na slovo A. Koristim prošlo vrijeme, jer je izgled natpisa promijenjen za sezonu 07/08. A magare je jedna izuzetno plemenita životinja. Cijenjeni drug i gospodin Sapa je jednom negdje na ovom forumu napisao slijedeće:

Magarac je puno vise primjeran simbol pozitivnog skijaskog duha, nego sto bi se to na prvi pogled dalo naslutiti; obrati paznju na stereotipne karakteristike magarca:
1. Tvrdoglavost: Pravi skijas je uvijek tvrdoglav. Tvrdoglavost proistice iz optimizma-zelje da se skija, pa taman i ako za skijanje nema realnih mogucnosti. Stajati na daskama, bas u inat logici i vremenskim prognozama, e to moze samo pravi ski-magarac.
2. Snaga: Magarci ne samo da su tvrdoglavi no su i “nad-ljudski” jaki; vuku i tamo gdje drugi odustaju. Isto vrijedi i za prave skijashe.
3. Spretnost-stabilnost: Magarci su rijetke vuchne zivotinje koje s lakocom mogu i po ‘kozijim stazama’. Sta bi jedan skijash sebi mogao drugo da pozeli nego da posjeduje takve kvalitete, da stigne na terene o kojima obicni smrtnici samo mashtaju. Eto npr. Konj; simbol brzine i elegancije, ali samo kad se radi o ravnici. Na terenima na kojima caruju magarci, se konj pretvara u nespretnu/nezgrapnu zivotinju. Meni kao ljubitelju offpist skijanja se bash svidja poredjenje s magarcem
4. Individualizam. Magarci mogu danima biti sami, na zabacenim mjestima, bez da imalo osjecaju nostalgiju za drustvom. Magarci su klasicni primjer zivotinja koje karakterishe stil: ‘o sebi pri sebi’. Skijanje je individualni sport i nije bez osnova sebe usporediti sa jednim magarcem. Lijepo je skijati sa drustvom, ali bit sam sa planinom je poseban osjecaj; jedan od rijetkih momenata kad postajes svijestan samog sebe i svoje nistavnosti.
Barem kad se o ovom sportu radi nije ne umjesno i ne primjerno sebe zvati magaracem.
Dakle dobra vam sreca dragi moje kolege ski-magarci.

Nit’ šta dodati, a oduzeo sam samo pola zadnje rečenice. Rešpekt i kacigu dolje.

Prvo okupljanje ski magaradi se desilo u Doboju 28. i 29. aprila 2007. Zašto baš u Doboju? Sudbina je tako htjela.

Bilo nam je mnogo ubavo. Išli smo na Ozren da analiziramo neki roštilj, obišli smo tvrđavu a kod našeg domaćina druga Topa smo razmjenjivali šale i pošalice. Prisutni su bili Top, MunZe, Zorica, Nemanjus, Nina, CrazyKong, Markoos, Hehehe, Dex, Oggy i dakako moja neskromna malenkost.

Fotke sa istorijskog prvog magarećeg okupljanja možete pogledati u galeriji.

 

Obertauern – April 2007

Skijaliste koje, sa svojih stotinak km staza, spada u skijalista srednje velicine. Nalazi se u pokrajini Salzburg, na 74 km od istoimenog grada. Sam gradic Obertauern nalazi se na oko 1740 mnv, najniza polazna stanica zicare je na koti 1639 mnv, dok se najvisa zicara penje na 2350 mnv, sto sveukupno cini visinsku razliku od oko solidnih 700 m.

Obertauern je poznat po velikim kolicinama prirodnog snega pa, zahvaljujuci tome, sezona traje od kraja novembra do pocetka maja. Sve u svemu, najpouzdanija destinacija kad je u pitanju visina sneznog pokrivaca. Ako je sezona mrsava, idite u Ober, necete pogresiti  .

Oni koji, pored skijanja, vole da kao uspomenu imaju i spektakularne fotografije predela, nece biti bog zna kako odusevljeni, mada daleko od toga da nema sta da se vidi. Predeli su uglavnom goli, bez sume, sa par impozantnih vrhova koje cete uglavnom videti na vecini fotografija.

Sto se tice staza, njih zaista ima za svaciji ukus. Od plavih, zgodnih za pocetnike, preko crvenih koje preovladjuju, do crnih kojih nema mnogo, ali ce i iskusnijem skijasu zaigrati srce kad se prvi put popne na Gamsleiten 2. Zicare su savremene i brze, uglavnom isklopive sedeznice, i jedna gondola. Gondola ce vas odvesti na jednu od najduzih staza (Zehnenkar). Ova staza ima pogodan polozaj u odnosu na sunce, pa drzi tvrdocu dosta dugo i u uslovima kada je temperatura u debelom plusu. Kad je u pitanju uredjenje staza, Ober ne spada u sam vrh austrijskih skijalista. Hupseri su vrlo cesta pojava, pa sam dobio utisak da austrijanci ne obracaju bas mnogo paznju na ovaj aspekt. Ovo je nesto sto bi moglo zasmetati nekom ko je navikao na popeglana i tvrde staze, ali ne i onima koji su navikli da skijaju po hupserima Bjelašnice, Jahorine ili Kopaonika. Terena za offpiste ima koliko volite, tako da, ukoliko zelite da poboljsate tehniku skijanja po hupserima ili dubokom snegu, Ober je pravo mesto za to. Napominjem da ova opaska oko uredjenja staza nikako nije merena u odnosu na domaca skijalista. Takodje, moje subjektivne utiske oko uredjivanja skijalista treba uzeti sa rezervom, jer su oba vikenda koja sam proveo tamo bila izuzetno topla, sa temperaturama iznad 10 stepeni Celzijusa.

Ono sto stvarno ne treba propustiti ako se vec zaputite u Ober, to su spektakularni apreski party-ji, to je ono zahvaljujuci cemu je ovo skijaliste nadaleko poznato. Barovi poput Edelweis-a, Hochalm-a, Mankeialm-a i drugih odusevice svakog ko odluci skijanje zavrsiti dobrom zabavom, kriglom piva ili austrijskom viljamovkom (popularni willy). Cene su prilicno pristupacne, u proseku, pice kosta 3-4€, sto nije malo za nas skromni standard, ali gledajuci u odnosu na neka druga skijalista (recimo u Italiji), moze se reci da je pristupacno. Oprez prilikom besomucnog ispijanja alkohola! Svaki od ovih barova nalazi se na stazi, pa morate racunati da se treba spustiti po mrklom mraku na skijama niz deonice od kojih neke nisu nimalo naivne.

Cena dnevnog skipass-a je 34.50€, a smestaj je dosta skup i nije ga lako naci, pogotovo u vrhu sezone.

Sve u svemu, skijaliste koje definitivno treba obici, a kad ga vec obidjete, sigurno cete se ponovo vratiti. Ja licno sam postao sentimentalno vezan za ovo skijaliste posle dva odlaska i sigurno cu ici opet .

Linkovi:

www.obertauern.com
www.obertauern.at
www.skijanje.hr/clanak.php?id=12348
www.snow-forecast.com/resorts/Obertauern.shtml
http://en.wikipedia.org/wiki/Obertauern